Da je to bilo ozbiljno, nešto bi mi dali
U kolovozu sam bio na preventivnom pregledu. Ništa posebno, ništa me nije boljelo, otišao sam jer se to tako radi. Otišao sam odande s brojem koji mi se nije svidio.
Kolesterol visok. Konkretnu vrijednost ovdje neću napisati i imam za to dobar razlog — uskoro ćete ga shvatiti. Nitko mi ništa nije propisao, nitko me nije nazvao natrag. Dobio sam papir s brojevima i tišinu oko njih.
Za dva dana imao sam gotovu obranu
Zanimljiv nije taj broj. Zanimljivo je što sam s njim učinio.
Za dva dana imao sam u glavi popis. Na poslu prehodam petnaest tisuća koraka, za cijeli dan mi to ispadne preko dvadeset tisuća. Vježbam jogu svako jutro, tristošezdesetpet dana u godini, bez iznimke. Od siječnja do kraja travnja svake godine imam četiri mjeseca strogog režima — bez alkohola, dva mjeseca bez mesa, zadnji obrok u šest navečer. Da, ostatak godine popijem čašu vina, ali ne svaki dan, i nikad mi to nije bio problem.
Svaka stavka na tom popisu je istinita. A ipak ga nisam sastavio da bih nešto shvatio. Sastavio sam ga da bih imao mir.
I na kraju sam tome dodao još jednu rečenicu, najbolju od svih: da je to bilo ozbiljno, nešto bi mi dali.
Točno tako razmišlja polovica muškaraca koje poznajem. Možda i vi.
Dvije žene, isti broj, dva suprotna kraja
Moja mama vagala je pedeset dva kilograma. Cijeli se život kretala, teška masna jela nije jela — a visok kolesterol imala je uvijek. Umrla je od raka. Od nečega s čime taj broj nije imao nikakve veze.
Moja baka se također kretala cijeli život. Ali jela je po starinski, na masti, onako kako se tada kuhalo. Visok kolesterol imala je također — uvijek. Doživjela je gotovo devedesetu.
Kad sam to ovako napisao jedno za drugim, učinilo mi se kao dokaz. Dvije žene, tri generacije, isti broj i potpuno suprotni krajevi — i čovjek poželi iz toga zaključiti da je sve jedno te isto.
Nije. I ovo je jedino mjesto u ovom tekstu gdje želim biti potpuno precizan: dvoje ljudi nije dokaz. Visok kolesterol nije presuda ni proročanstvo, to je vjerojatnost — a vjerojatnost se ne može potvrditi ni opovrgnuti na dvoje ljudi iz jedne obitelji. Kad bi to bilo moguće, nikome ne bi trebala medicina, bile bi dovoljne obiteljske priče. Moja baka ništa nije dokazala. Samo je imala sreće, gene, ili oboje.
Ono što iz naše obiteljske priče doista proizlazi mnogo je skromnije: u našoj obitelji to imamo svi. I oni vitki. I oni koji su se kretali. Taj broj kod nas očito nije nagrada za ponašanje ni kazna za grijehe — a meni je trebalo pedeset godina da mi to sine.
Četiri mjeseca poštenog rada koji nikad nisam izmjerio
Dok sam se time bavio, sinula mi je još jedna stvar — i ona me žalosti više od samog rezultata.
Taj četveromjesečni režim provodim svake godine. Četiri mjeseca bez alkohola, dva bez mesa, večera u šest. To je komad posla i obavljam ga pošteno.
I nijednom — nijedne jedine godine — nisam dao vaditi krv prije njega i poslije njega.
Dakle danas imam u ruci jedan jedini broj iz kolovoza, a uz njega nikakvu povijest. Ne znam je li to moj uobičajeni broj ili iznimka. Ne znam radi li mi taj režim nešto s kolesterolom, ili ništa. Četiri mjeseca discipline svake godine, a nula odgovora na pitanje ima li to smisla.
Većina ljudi je u istoj situaciji. Mjerimo se jednom u nekoliko godina, dobijemo jednu snimku i čitamo je kao presudu o vlastitom karakteru. A to je samo snimka. Jedan dan, jedno jutro, jedno vađenje krvi.
Pa sam si rekao da ću dodati tai chi
Doista. To je bila moja prva stvarna reakcija na taj papir. Ne pitanje što taj broj znači. Ne „pitat ću na sljedećem pregledu”. Odluka da ću ujutro imati jogu, a navečer dodati tai chi.
Nije to loša odluka. Dodatno kretanje nikome nije naškodilo, a ja to zbilja radim rado.
Ali kad to sve poslažete jedno za drugim — dvadeset tisuća koraka, joga svaki dan, četiri mjeseca detoksa, baka na masti do devedesete, i da je to bilo ozbiljno, nešto bi mi dali, i usput ću dodati tai chi — onda to prestane izgledati kao zdrav način života i počne izgledati kao nešto drugo.
Izgleda kao netko tko vrlo marljivo zaobilazi jedno kratko pitanje.
Ne želim od ovoga praviti pouku i neću vam govoriti što trebate raditi sa svojim rezultatom. Moja slika nije vaša slika — ja imam svoju obiteljsku povijest i svog liječnika koji je poznaje četrdeset godina, a vi imate svoju i svog. Taj broj zna pročitati samo onaj tko poznaje sav ostatak.
Pišem to jer me iznenadilo koliko je to bilo lako. Za dva dana, bez ijedne laži, samo od samih istinitih rečenica, izgradio sam si razlog zašto se ne moram time baviti. A da to nisam zapisao na papir onako kako to sada čitate, ni ne bih to primijetio.
Ne znam što taj moj broj znači. Zasad znači samo to da za njega znam. A sljedeće godine konačno ću ga dati izmjeriti prije siječnja i poslije travnja — da umjesto nagađanja imam dva broja.
To je sve što sam iz ovog preventivnog pregleda dosad naučio.
Ako vas je ovo razmišljanje dovelo do pitanja što kolesterol zapravo znači i što se s njim realno može učiniti, napisali smo o tome i stručan članak: Cholesterol po päťdesiatke (na slovačkom).
Ovo je moj osobni pogled, a ne liječnički savjet — što učiniti sa svojim brojem, najbolje će vam reći vaš liječnik koji poznaje vašu povijest, a ne tuđi tekst na internetu.
— Michal
Newsletter
Nové články priamo do vašej schránky
Raz–dvakrát týždenne zrozumiteľný článok o zdraví po päťdesiatke. Žiadny spam, žiadny predaj — odhlásiť sa viete kedykoľvek.
